Nemojte Kasniti!

"Pisite neko ce procitati"

26.05.2008.

Panta Rei



Uzeo je oblak u svoj dlan
Krikom jedan poznat dan
Pretvoren u crveno jezgro
Dok se nad nama otvara nebo

Sapat iz nasih usta
Je samo jedan krik u vjecnosti
Samo jedna proslost pusta
Samo jedan covjek u masti

Pjesmom su nas vodili
Duhovi proslosti
Pjesmom koju pjevaju
"O Ludosti"

I sada, na kraju ovoga
Pocetka kraja neznanoga
Mnogi ljudi milost traze
Da im smrt dodje blaze.

21.03.2008.

Posjeta

Vec dugo nisam postao na bloggeru, ali slucajno surfajuci netom sam naletio na pjesmu od Jovana Jovanovica Zmaja, napisanu 1891. godine- Molio bih vas da je procitate. Uzivajte i pozdrav.



             Alija


Alija, Alija, ti u zurlu sviraš,
A svirkom i pesmom u srce me diraš.
Spusti sada zurlu da jeglenišemo,
- ta to valjda smemo!

Necemo o Hristu, o proroku, svecu,
Necemo o krstu, ni o mlad mesecu;
Ni o svetom pismu, ni o Al'koranu,
- Sve što god nas deli, stavimo na stranu.

Ne pitam te šta se u mošeji uci,
Ni kako živuješ u svojojzi kuci.
Necu da te pitam – te me briga nije –
Ni šta ti se jede ni šta ti se pije.
Ne pitam te: Cija j' staza u raj kraca ?
Vec te pitam samo: Znaš li da smo braca ?

A ti cutiš, cutiš, pa misliš duboko,
A uz to ti suza navire na oko,
Ta je suza cista, sa izvora stara,
I ta suza meni jasno odgovara.

Gledaš i ti moju – jedna im je mati -,
Haj, naša ce suza opet da nas zbrati,
Ona ce da zagrli sinke jednog roda,
Mi vec osecamo da „krv nije voda“.

Što su stari jadi ištetili teško,
Sve ce to prebolet srce nam viteško.
Pa kad sine sloga, zvezda naša nova,
Smirice se kosti naših pradedova.

Bice opet srece, ponosa i slave
I snage, i sjaja, i vrline prave.
Pesme naše nece naginjati placu,
- Blagoslov ce stignut zagrljenu bracu.

Uci, dakle, brate, uci decu tvoju,
Ja cu ucit moju,
Da se bratski grle, složnim duhom krepe
Pradedova svojih amanete lepe.

07.09.2007.

Retro

Izasao sam prilicno rano iz kuce. Ispred mog ulaza je bila neka graja. Djeca su se igrala „rata“. Da, „rata“, rata izmedju „policajaca“i „lopova“ Taj vjecni instinkt za borbom za prevlast, taj vjecni instinkt za prezivljavanjem….taj instinkt nas svo vrijeme vodi i osvjetljava nam put. Gledao sam ih. Uvijek bi „policajci“ pobjedjivali, vjerovatno jer bi bili mnogo brojniji. Dugo sam ih gledao, gledao sam kako „hapse“ glavnog „lopova“. Gledao sam kako mu „serif“ prijeti, da ce ga objesiti. „Kako li samo znaju sve ovo?“, pomislih.

Elem, krenuh dalje. U sljedecem ulazu bio je Game Centar.  Klinci su igrali neku igru, gdje je glavni cilj bio borba izmedju policajaca i lopova (u ovom slucaju terorista). Kad god bi neko 'ubio' nekog, cuo se ratni povik. Podsjecao me na povike kanibala iz brojnih africkih plemena, koja su zeljna ljudskog mesa. Cesto bi ih stariji upozaravali da se smire, jer smetaju drugima, ali se oni na to nisu previse obazirali.

Brze-bolje, krenuh dalje. Nakon pet minuta, na glavnom trgu primjetio sam guzvu. Pridjoh da vidim o cemu se radi. Starci su igrali saha. Sah, jedna od najpoznatijih drustvenih igara gdje je cilj prevlast na terenu, sa konacnim udarom u samo srce kraljevstva – kralj. Naime, ti starci su se toliko uzivili u tu svoju igru, da sam imao osjecaj da vjerovatno misle da su kraljevi nekih velikih kraljevstva. Slali su svoje „vojske“ u krvave bitke. Nije bilo ratnih poklika, vec se u njihovim ocima mogao vidjeti prezir. Vjerovatno su tako iskusni vladari njihovih godina i gledali na sve te bitke. Njihove godine su ih naucile, da nisu potrebni ratni poklici, vec sigurna taktika, i hladan pogled od kojeg se ledi i krv u zilama.

 

Produzio sam dalje, razmisljajuci o tome sto sam vidio za tih desetak minuta. Dok si mladji imas vise entuzijazma za dokazivanjem, a kako staris imas sve manje te zelje, mada znas da iskustvo pobijedjuje. Samo si jos jedan lik u igri koji mora da pobijedi, inace –gameover.

 

A, ja? Ja sam sa svojih dvadeset i pet godina, ustao rano, da stignem do prodavnice na vrijeme da kupim hljeb.

17.05.2007.

Manipulacija esejem

-Stav. "Imati stav je krema svakog karaktera.", neko jednom rece. Posto sam dobio zadatak da napisem esej, a znajuci i to da je esej osobni stav o necemu, postavio sam sebi zadatak da pisem o stavu. Nekako sam naslucivao da cu pricu zavrsiti sa temom manipulacije, ali o tome na kraju...

Dakle, stav. Prvo, sta je stav? Imati stav znaci i imati osobni odnos prema necemu. Stav prema alkoholu da je los? Zasto, ako ga nisam nikad probao? Zasto bih imao takav stav? Pa da je los, ne bi se mnogi ljudi zabavljali uz njega, zar ne? Stav prema drogiranju? Drogiranje ne valja. Zasto? "Zato sto droga unistava vitalne organe.", rekose. Pa kako ti stari ljudi znaju sta droga cini, ako je nisu ni probali? Dakle, imaju stav , oni grijese. Buduci da imaju stav, znaci i da ta cinjenica da droga unistava vitalne organe nije tacna. Po onoj poslovici na pocetku, stav je krema.

Krema prva izgori na suncu, krema je prva izlozena, krema prva strada. Uzmite kremu na torti, ona prva nestane. Dakle, imati stav je losa stvar. Treba se stopiti sa ostalim ljudima koji nemaju stav. Oni uzivaju. Oni ne postavljaju  pitanja.

Poceo sam da pisem esej o stavu, a zakljucio sam da je stav losa stvar, te da ga ne treba imati.

Pa, vjerovatno nije vrijedno ni da pisem o tome vise.

 

 

                                                                 * * *

 

-Manipulacija. Ako ste zakljucili da je stav losa stvar, onda mogu reci da sam uspio. To nije moje razmisljanje o stavu. Zelim samo da pokazem da je papir kao i ljudski mozak svaki dan podlozan mucenju. Ako sam ja barem nekoga, za ovih pet minuta koliko mi je trebalo da napisem tekst, uspio da ubijedim da je stav losa stvar, zamislite sta tek mogu da urade ljudi koji se time cijeli zivot bave. Imajte stav, jer ste bez njega izgubljeni.

 

15.05.2007.

Slagalica(e)

                                                        SLABALICA?

 

Nekako mi je uvijek falilo to nesto... iako je  sve islo onako kako sam zelio..Zdravlje...Porodica...Skola... Prijatelji...Posao...Zene...

Dobivao sta sam zelio, uvijek iskoristavao svoje kvalitete nad drugima, nisam se mucio.. druge sam gurao u vatru a ja dobivao iste proizvode za mnogo lakse pare..

Ali uvijek, uvijek je nesto falilo. Zena.. zena je bilo i previshe, cak i onih s kojima sam se mogao i nadati. Ali, cesto, bih u tim svilenim nocima, uzeo svoj ogrtac iz sjene i nemirno spavao.. Proganjalo me je nesto..

Cesto bih gledao  nebo, pratio znakove, ali ih nije bilo, ili ih nisam prepoznavao. Dani su prolijetali uz alkohol i nikotin u mojim venama, a ja sam prvi put u svom zivotu osjetio da sam IZGUBLJEN. Izgubljen u vremenu i prostoru, izgubljen u zelji, izgubljen u volji i motivu. Bio sam isfrustriran jer nisam mogao naci djelic slagalice koji nedostaje u tom sarenom, duginom mozaiku, u podlozi bijele boje. U toj potrazi bi me ljudi cesto prekidali u svojim ljubomornim nanosima, svojim zavidnim pogledima te slatkim rijecima, koje postaju otrov. Rijeci su me cesto odvajale od konacnog cilja..

Onda jednog dana osjetih nesto potisnuto.. tu negdje izmedju... ma tu negdje..potisnuto, sto se borilo svim silama da izadje..U toj svojoj borbi kidalo je sve.. razdiralo iznutra ne ostavljajuci tragove. Samo je nevinost ostala..

I sada u svom emotivnom nanosu, ne znajuci gdje da pocnem shvatih da ja nikad nisam sebe vodio. Uvijek su me vodili moji redovi. Bez njih to ne bih bio ja.

Dakle, tragao sam.. bezuspjesno. I onda, mada sam znao da se dobre stvari desavaju kad se najmanje nadas, opet sam se iznenadio. Buduci da sam svo vrijeme pratio... shvatih da je zadnji dio slagalice bio nesto tako ocigledno.. tako jednostavno. Procitah "Nemojte zaliti za uradjenim, zalite za propustenim". Slike mi se pokazase, pokaza mi se cijeli mjesec dana, unazad, od pocetka ka kraju, pa od kraja pa pocetku. Potisnutost izadje. Izadje iz glave, nestade. Svo vrijeme je bilo tu.. u meni.. pokusavajuci da mi dokaze.

Sada, kada sagledam sve to vidim da sam zavrsio slagalicu. Stavio sam dio koji je nedostajao na kraju. Mada sumnjam i da je to dio koji je nedostajao na pocetku...

Ova mi je bila najteza do sad.. a znam da ih jos ima.

30.04.2007.

Budi mi zbogom

"Ponovo ti govorim da volim te,

po ko zna koji put ja ti priznajem

..........................................................."

 

Odjekivalo je u daljini.. A mene je nosio svjezi vjetar tople ljetnje noci.. Moji saputnici i ja smo cijeli dan od nase crkavice skupljali drvca, hranu i pice..

7 dana se znamo, ali tako je brzo proslo.. Sudbina... Nikad necu zaboraviti one ukradene breskve, Hrustemovu ruku,koja je bila umrljana konjskim izmetom, nakon sto mi je dao 'lopovsku' u mom zanosnom pokusaju da 'maznem' sljive, Aldijaninu kosu, Dzanin osmijeh i Edinine oci. Onaj osjecaj potpunosti.. osjecaj slobode, nakon svega ovoga.

Noc je pala, polijegali smo nas petoro jedno do drugog i gledali u nebo. Svaki oblak je priblizavao kraj. Vrijeme je brzo letjelo, a mi smo buljili u zvijezde i prisjecali se svega sto smo dozivjeli za tih sedam dana. Pogledali smo preko jezera ka drugoj obali. Tamo je gorila velika logorska vatra. Vidjeli smo ljude kako pijance oko nje, kako se smiju, igraju, a mi... Mi smo lezali oko nase vatre, zagrljeni i slusali udare vode o obalu. Slusali smo nasa srca kako zajedno kucaju sve dok se nisu sjedinili u jedno. "Ovo je onaj zadnji osjecaj", pomislio sam.

Kasnije smo popili svo vino sto smo imali, te se na nas jedan stariji par, kojeg smo tek tad vidjeli, sazalio i podijelio sa nama svoje pice. Uzivali smo, uzivali smo kao nikad do tad. Znamo da ce sutra svak' na svoju stranu. Cudili smo se sami sebi  kako nikad niko nije pomislio za tih sedam dana na ljubav. Ljubav izmedju muskarca i zene.. Za sedam dana smo postali krvno vezani. Nakon sto smo popili i pice onog para, polijegali smo opet jedno do drugog. Lezali smo tako, i gledali vrijeme kako prolijece oko nas. Dva, tri, pet, sest, deset sati? Ko zna koliko dugo smo tu lezali, dok nismo odlucili da se vratimo. U povratku nazad poceli smo se smijati, ni sami ne znajuci cemu. Smijali smo se jer smo sretni. O, hvala ti Boze sto smo sretni. Hvala ti mama, hvala vam ljudi..

Nismo zeljeli da se vratimo u bungalove, pa smo nasli neko sijeno i tu opet legli. Gledali smo opet u nebo, koje je iznenada strasno pocrnilo. Bijele munje su pocele da paraju nebo, a nase sestre su nas prigrlile u svom strahu. Kasnije smo se vratili. Vise se nismo vidjeli.

 

---------------------------------------------------------------------------------------------------

Nakon toga sam shvatio da je to ljeto bila priprema za veliki fijasko.

 

 

--------------------------------------------------------------------------------------------------

Ali je opet nakon kise izaslo sunce.

 

Nikad vas necu zaboraviti, a znam da necete ni vi mene: Hrustem, Aldijana, Dzana i Edina.

10.04.2007.

Nema cijene

U svom mjestu bio je poznat kao 'Oziljak'. 'Oziljak, oziljak', cesto su mu se djeca rugala. On je vremenom zaboravio na svoje pravo ime, i kad god bi neko spomenuo rijec 'oziljak' okrenuo bi se. Tako su ga zvali jer je imao oziljak na lijevoj nozi. Njegov otac, koji je bio alkoholicar, ga je jednom u svom vec ucestalom stanju, jos dok je bio u besici porezao nozem. Kasnije su pricali da je ganjao njegovu majku da je ubije. Kasnije ga je ubila casa, a majka je ostala sama sa sinom na cijoj je nozi bio oziljak, koji ga je oznacio za cijeli zivot.

Noga je vremenom porasla, ali samim tim i njegov stid je porastao. Djeca su u svom zanosu pricala o njegovom oziljku. Pokusao je da nadje zajednicki jezik sa okolinom, ali nesvjesno sve bi se zavrsavalo na prici o oziljku. Nije plakao, a majka mu nije znala pomoci. I ona se okrenula alkoholu, ostavivsi sina kad mu je najvise trebala. Zatvorio se potpuno u sebe. Cesto je se zamisljao kao dalekog princa, koji se sprema da ode u pohod na dva velika zmaja, koja cuvaju kulu gdje je zatvorena ljubav njegovog zivota. I, cesto bi njegova prica zavrsavala tu.. na pripremama..

Oko sebe, nije vidio ni jednog prijatelja, ni jednu djevojku. Vidio je samo pokretnu materiju, koja bljuje vatru.

Jednom dok se vracao sa fakulteta, potpuno osjepljen pripremama za dva velika zmaja, osjetio je strasnu bol. Bol koju nije osjetio vec 24 godine. Bol koja ga je sa priprema vratila u zivot. Pogledao je oko sebe. Lezao je na cesti, a ljudi su se oko njega derali i vristali. Pogledao je u pravcu boli. Vise nije bilo oziljka, vise nije bilo noge. "Udarilo je momka auto, ljudi pomagajte", zacuo je. Gledao je, i osjetio je olaksanje. "Pa nema vise oziljka!", pomislio je, "Slobodan sam."

Odjednom je osjetio tjeskobu u srcu i dok su ga unosili u kola hitne pomoci poceo je da place. Plakao je, nakon 24 godine, opet je plakao, opet svjestan.

 

"Ljudi tek pocnu da cijene neke stvari, nakon sto ih izgube."

06.04.2007.

Razgovor sa filozofom.

Pogledao je oko sebe. Sunce ga je milovalo po licu, a kapi rose su padale njezno po svjezoj travi. Duge su obojile nebo. Dugo je zurio u prizor oko sebe i pitao se: "Da li je ovo Raj? Prvi test koji sam polozio."

"Ovo je tvoj svijet", trznu ga neki glas iza ledja. "Ovo je svijet koji si ti stvorio, i svijet kakav zelis da bude. Dok ti ovo pricam tvoja dusa propada i zivis kao parazit"

Pogledao je u pravcu tog glasa. Ispred njega je stajao covjek, duge brade, sjede kose i naboranog lica. Pusio je cigaretu i pepeo istresao na rosnu travu. "Da, sigurno se pitas odakle cigareta ovdje. Eh, pa sad je tvoja unutrasnjost ovakva," rece te pokaza na pepeo na travi, "ali jos nije kasno, jer je korijen zdrav i jak. Ova travka se bori za opstanak. Tako se isto i ti moras boriti! Moras se boriti da preneses ovaj svijet iz maste u svoju stvarnost i prestati da prenosis stvarnost u mastu."

"Ali sve i da si u pravu, kako to da uradim?", upita.

"Vidis onaj panj tamo? Eh, taj panj si ti izmislio. Zasto bi izmislio panj, koji je mrtav, ako su u tvom svijetu svi zivi i veseli?

"Ah.. panj.., taj panj.."

"Da, dobro se sjecas, to drvo si posjekao jer si u svom svijetu mastao da se ispod njega ljubis sa svojom djevojkom. Istom onom djevojkom kojoj u stvarnosti nisi smio priznati da je volis.Povrijedio si i sebe i nju tada, pa si zeljeci da zaboravis sve to 'posjekao' drvo. Ali si ostavio panj, da te podsjeca na tvoju ljubav"

"Ej stari ,ne znam ni ko si ni sta si, jednostavno me pusti da zivim ovdje."

"Ali, ti ne zivis, a ja cu ti pokazati.. Eh, kao sto si posjekao ovaj panj, trebao si svoje predrasude posjeci i ostaviti samo korijen da te podsjeca. Tad bi bio sretan. Ali ne brini, za tebe ce biti jos mnogo prilika, jos si mlad.

Na pocetku si se pitao: Da li je ovo prvi test koji sam polozio? Ne, ovo je prvi test koji si pao."

"U pravu si, ne znam ni sam.. mogu li samo znati kako da te zovem?

"Zovi me Filozof"

09.12.2006.

Zena

Zena, rijec koja ima malo slova, a nebrojeno mnogo znacenja. Zena, nesto sto su mnogi davno objasnili, a ipak nikad nije objasnjeno. Sta je to 'zena'?

Ljubav? 'Ljubav je pobjeda maste nad inteligencijom!', zakljuci jednom jedan nesretni zaljubljenik.

Stid?? Cemu stid? NIKAD, ama bas NIKAD, ne govori sebi :'Kriv sam, nisam u pravu, nisam VRIJEDAN!" O, da vrijedan si, najvrijedniji si, dragi covjece, bez tebe ne bi bilo mene, ovakvog, ne bi bilo svijeta ovakvog. Vrijedan si!

 

Uzmi zenu, osjeti ljubav i izbaci stid!

26.06.2006.

Uspijeh jednog od mnogih

Njegov uspijeh se nije mjerio po napisanim knjigama. Njegov uspijeh se mjerio po danima u kojima je mogao da pise. Sad kad je njegova glava prepuna porodicnih briga i zivotnih problema imao je kontantnu inspiraciju, inspiraciju koja mu nije davala da mirno oci zatvori nakon dugog i napornog dana. Medjutim sada vise nije imao vremena da pise, a nije ni imao snage.
To je bila njegova prva i prava ljubav.Pisanje.
Ali ako ce tu ljubav zrtvovati radi porodicne idile, onda dobro!

Njegova slova su uvijek pracena sa velikom paznjom. Paznjom koja je citaocu stvarala odredjene emocije.

Bilo je tu svega. Smijeha. Tuge. Brige. Zadovoljstva. Griznje savjesti.
I nista nije bilo ravno tim emocijama. Tom dozivljaju.

Vec dugo nista nije napisao. A ta zelja za pisanjem ga je izazivala bas kao sto droga izaziva ovisnog.

Jedno jutro se probudio rano. Probudio se sa ciljem da nesto napise. Ponovo je osjetio 'onu' Slobodu. Slobodno je letio olovkom preko papira. Njegova sujeta nikad nije bila zadovoljna postignutim te ga je uvije tjerala na vise.
Iako je napisao mnogo djela, nikada mu nije bilo jasno sta ga pokrece.
Medjutim sad kad je poceo da pise sve mu postade jasnije. Zivot je njegov pokretac. Tad je shvatio sta znaci ona recenica da zivot pise najbolje romane.

Za njegova djela do tada se govorilo da su 'Avangardna(prednjace stvarnosti)', ali nikad mu nije bilo jasno zasto se njemu njegove vlastite recenice nisu svidjale. Sad kad je okusio zivot sve mu se u glavi izbistri. Sad ima, vise nego ikad, tema o kojima mora da upozna svoje citaoce, ali sve je manje vremena.

No dobro, zivot ide dalje...


Stariji postovi

Nemojte Kasniti!
<< 05/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Omiljeni Linkovi

Sta najcesce citam?
how to get rid of pimples overnight
get rid of acne overnight
get rid of pimple overnight
getting rid of acne scars
Nocebo
Argyria
Argyria Treatment
Colloidal Silver
Colloidal Silver Uses
Patchouli Oil
Patchouli Essential Oil
Aromatherapy Diffuser
Dialectical Behavior Therapy
Bedbug Registry
Improve Your Vision
Is Tonsillitis Contagious?
Implantable Cardioverter Defibrillator
How To Get Rid of Dandruff
How to Get Rid of Dandruff Fast
How to Get Rid of Dandruff Naturally
What Causes Hiccups
Tachyarrhythmia
What is Somnambulism
What is Sleepwalking
Brain Aneurysm
Brain Aneurysm Symptoms
Brain Aneurysm Causes
Placebo Effect
Bee Propolis
Propolis Benefits
Chorionic Villus Sampling
What is Amniocentesis
Amniocentesis Risk
Amniocentesis Test
Ketoconazole Shampoo
Ketoconazole Cream
Night Terrors in Toddlers
Night Terrors in Children
Intra Aortic Balloon Pump
What is IABP
Blood Brank
Blood Group Types
Blood Tranfusion
Permanent Pacemaker
Biventricular Pacemaker
Cardiac Pacemaker
Pacemaker Procedure
Pacemaker Surgery
Pacemaker Risks
Heart Attack Risk
Heart Attack
Heart Attack Factor
Obsessive Compulsive Personality Disorder
OCPD
Obsessive Compulsive Disorder
Help a Child
Help Children
Save child
Good Night Sleep
How to Get a Good Night Sleep
How to Become Strong
Fight Depression
Cure Depression
Depressed People
How to Think Positive
Relieve Stress
Ways to Relieve Stress
Cope With Stress

Magic Key
This sudden end to my days
Makes me wish I`d changed my ways
Spent more time with the posse One-T, Nine-T, Bull-T, me
>From up here, life seems so small
What`s the meaning of it all ?
Miss the way it used to be One-T, Nine-T, Bull-T, me
Where in the world could I be ?
Homies looking so cool, cool, I`m cool-t
Tuxedos made of snow
Is there something I should know ?
Mom and Pop and little bro
Dead and gone so long ago
Could this be paradise at last ?
The first test I`ve ever passed

Music`s the odyssey
It`s here for you, for me
Just listen, find the magic key
Music`s the odyssey
It`s here for you, for me
Just listen like your life be free

Magic Key Blissful days, whatcha gonna do ?
Still I miss my old t-crew
Can`t afterlive without`em I just wish they only knew
May have lived without a home
But my homies` love me kept me warm Taught me to forget the game
Money, hatred, hunger, pain
This sudden end to my days
Makes me wish I`d changed my ways
Spent more time with the posse One-T, Nine-T, Bull-T, me

Music`s the odyssey
It`s here for you, for me
Just listen and find the magic key
Music`s the odyssey
It`s here for you, for me
Just listen like your life be free

Missing you, missing you
Missing you, magic crew
Missing you, missing you
Missing you, magic crew

Had a meeting with my maker
The superhuman baker
He popped me in the oven
And set the dial to lovin`
Now I watch over my boys
Help`em keep on making noise
Never pictured me with wings
Guess I`ve heard of stranger things

Jos?
Selena Gomez Diet
Selena Gomez Diet PlaN
Selena Gomez Weight
How To Be Skinny Like Selena Gomez

Zar jos?
Steam Download
Download Steam
Steam Client

Name:
Email:
Google
Vas Broj
15103

Copyright © 2004 - Blogger.ba. Sva prava pridržana.